MalaPolitika

Ne mogu reći da mi je žao što ljevičari nisu dobili još jednu šansu da Hrvatskoj priušte daljnju agoniju, ali svejedno smatram da bi novi izbori bili najpoštenije rješenje. No to je politika, nije kraj, dok nije kraj. Ne volim ljevičare, previše pametuju i postavljaju se u ulogu Boga i samo oni znaju što je najbolje za svakog od nas. Bombardiraju nas sa svih strana postavljajući norme razmišljanja, od raznoraznih PR stručnjaka do medija koji su praktički u rukama ljevice. Tako je jedan američki PR-ovac (ili ti spin doktor) i državna televizija (HTV) preporodila Milanovića od grogiranog gubitnika pa skoro do pobjednika. Nažalost kad si jedan narod dopusti da mu spin doktori kreiraju mišljenje onda niti ne zaslužuje bolju vlast. Problem desničara s druge strane je taj što ne samo da su licemjeri nego svoje domoljublje koriste za vlastite probitke. Što nam onda preostaje?. Moje je mišljenje da se nećemo tako lako izvući iz ove političke talačke krize. Naime, oko 30% birača je orijentirano na HDZ, oko 30% na SDP jer su ih ove partije na neki način zadužile. Ostatak je tiha većina koja bi trebala mijenjati stvari. Međutim 30% te tihe većine ne izlazi na izboru tako da ostaje 10-15% onih koji mogu dati glas nekom trećem. Ali to nije dovoljno jer opet u formiranju vlasti nije moguće izbjeći HDZSDP. Zato je Božo Petrov dobro došao. Međutim Božo Petrov nije bio pripremljen za ovakvu situaciju i zbrda zdola je formirao reformske zahtjeve koji su u području zaštite okoliša katastrofalno postavljeni. Pokazuje nerazumijevanje ne samo regulative nego i naših hrvatskih specifičnosti te mogu biti pogubni za sektor gospodarenja otpadom i energetiku. Nažalost aktivistički pristup rješavanju problema je popularan ali vrlo često i rijetko ostvariv. Za ostale zahtjeve ne znam ali koliko čujem MOST je u ime nekih svojih vlastitih kompromisa zapravo puno stvari postavio na nerealnim temeljima pa zato većina tih reformi neće ugledati svjetlo dana. Napraviti će se ono što se može ,a realno može se napraviti malo od zacrtanog jer treba minimalno 8-12 godina da se stvari vrate u "normalu". Zašto? Zato jer treba mijenjati mentalitet i navike, a to ide sporo. Možda nije loše što je Božo Petrov napravio kopernikanski obrat koji djeluje kao buđenje iz nekog ružnog sna. Možda se te političke elite malo trgnu. Možda novi premijer u iskrenoj političkoj podršci uspije pokrenuti stvari koje će srednjoročno i dugoročno osigurati povećanje standarda i što je još važnije nataliteta. Na kraju nije ni loše da političke elite znaju da je prošlo vrijeme praštanja i da neuspješan mandat znači odlazak sa vlasti. A svi znamo vlast je moć i zato je se svi teško odriču.

Oznake: Božo Petrov, HDZ, SDP, HDZSDP

Ne mogu da ne budem bezobrazan i nakon večerašnjeg raspleta stvari se ne upitam kakav je psihijatar taj Petrov kada nakon svega bira Milanovića za svog koalicijskog partnera. Još se sjećamo jumbo plakata „ili rast ili rezovi“.



Vidimo kakav nam je rast Mali Krnje ili ti Zoki ostavio, niti kamate od duga koji je napravio od toga rasta ne možemo vraćati. Sada ipak prihvaća rezove, jer reforme koje Most najavljuje su ništa drugo nego oštri rezovi. Tako je Mali Krnje u zadnjih nekoliko mjeseci pokazao nekoliko lica. Prvo lice, najčešće prisutno, lice bahatog, prepotentnog čovjeka koji nema respekta prema nikome. Zatim lice fašista ljevičara-pljuvača, koji vrijeđa sve oko sebe. Treće lice je lice skrušenog i pepelom posutog Zokija koji prihvaća sve uvjete. Četvrto lice je samozadovoljni Zoki jer je uspio nešto dobiti i nekoga prevariti. Pitanje za doktora psihijatra Petrova je, zašto Zoki ili ti Mali Krnje mijenja lica? Zbog fotelja, kako one za sebe tako i svojih poslušnika-papučara u stranci i uhljeba u državnim institucijama. Upravo je Karamarko večeras svojim potezom ogolio tu istinu. Zašto Psihijatar ne prepoznaje ovo duševno stanje svog koalicijskog partnera. Partnera koji je prije 4 godine imao na dlanu sudbinu Hrvatske. Mogli smo danas biti Slovenija ili Austrija po rastu industrijske proizvodnje , imati efikasniju državu koja manje košta, državu koja je poželjna svakom ulagaču, državu s manje ideoloških podjela, državu koja brine o svojim interesima, ne svrstava je uporno u „region.“ Sve u svemu mogli smo nakon 4 godine imati puno bolju državu bez obzira i na sve i HDZ-ove kosture koji su ostali po raznoraznim ormarima. Što nam je Mali krnjo ostavio? Kao prvo ideološku podjelu pri čemu se u hrvatskoj po retorici i oštrini pojavljuju i ljevičari fašisti (kao da nam nije dosta krajnje desne nacističke retorike). Zatim je tu jedna garnitura ljudi kojima je hrvatska okvir za dobar standard i dobre plaće, bez obzira što tu istu hrvatsku nisu željeli. Kako da je oni Božo sutra vode u bolju budućnost kad njima zapravo odgovara samo ovakvo-postojeće stanje. Gospodarski je hrvatska devastirana s gotovo nevjerojatnom mržnjom i prijezirom prema svim investicijama i investitorima (sada dolaze razno-razni Mostovi moratoriji pa se ne moramo bojati zapošljavanja). Suvišno je govoriti o ministrima-početnicima(pripravnicima) čije nas je učenje skupo koštalo i koji nisu ništa pametno i pamtljivo napravili (Zmajlović, Bauk, Maras...) dapače samo štetu. Što nam je Zoka još ostavio, jednu malu državicu koja inercijom i u ovisno o stanju u svom susjedstvu pluta bez jasne vizije i želje da krene u izvjesniju budućnost . Državicu u kojoj je on gazda i koji svojim partijskim drugovima osigurava sinekura kao instrument kontrole i poslušnosti. Kako da taj čovjek i dalje vodi zemlju. Po čemu je hrvatska bolja? Pravosuđe je postalo dio kriminalne organizacije, mafija je jača nego ikada i nitko je dira. Uvukla se u sve pore od ustavnog suda, županijskih sudova, policijskog i obavještajnog aparata, nogometnih i košarkaških klubova, raznoraznih građanskih usluga itd. Javni natječaji se i dalje namještaju, lova curi baš kao i prije, samo su sada lopovi malo oprezniji jer smo u EU pa bi netko izvana to mogao primijetiti. Rodbina, prijatelji, znanci i braća se i dalje zapošljavaju po Nacionalnim parkovima, Komunalcima, gradski i općinskim firmama, državnim agencijama i fondovima. Sve, ama baš sve je isto ko' i lani, samo je više onih koji su napustili i napuštaju zemlju zbog Zokijeve politike, te nas je otprilike desetak tisuća manje svake godine. Baš kao što u naslovu spomenuti Jovan Rašković, nije devedesetih godina prepoznao pogubnost svojih političkih odluka tako ih danas ne prepoznaje niti Petrov. Kakav sudbina je zadesila hrvatske srbe je poznata i tragična (nažalost) priča, priča kojoj je kumovao psihijatar Rašković. Kakva će sudbina zadesiti hrvatsku i sve njene građane ostankom na vlasti čovjeka koji je lijenčina i neradnik, njegovih suradnika kojima je hrvatska nužno zlo, ostaje za vidjeti. Vremena fakat više nema i zato je hrvatska glasala za promjene koje je Božo Petrov odlučio ignorirati. Zato se i pitam tko je bolji psihijatar Petrov ili Rašković, jer su se oba pojavila u turbulentnim i ključnim povijesnim trenutcima u kojima se krojila budućnost zemlje hrvatske. Sada smo opet u sličnim povijesnim okolnostima o kojima dugoročno ovisi i opstojnost Hrvata kao naroda.

Oznake: petrov, Milanović, rakovi

Baš sam u zadnjem postu pričao kako ljevičari-pljuvači proizvode desničare naciste. Najbolji su primjer današnje izjave nekog lika vjerojatno uhljeba Igora Kolmana iz HNS-a i Zorana Milanovića (Mali Krnje). Ova dva tipa ne žele ići u koaliciju s nacistima i fašistima iz Domoljubne koalicije, ali im zato glasovi podrške Glavaša i HDSSB-a (crnokošuljaši) ne smetaju ili neće smetati.

Glasnogovornik HNS-a Igor Kolman žestoko je na svom Facebook profilu napao glasnogovornika Mosta Nikolu Grmoju koji je danas kazao da je SDP-u u pregovorima najveći uteg HNS. Drago mi je da je ovaj sitni šovinist i politički nasilnik sa školskog igrališta, koji je ispao iz torbe Željke Markić i Bog te pitaj koga još, prepoznao HNS kao glavni problem u ostvarivanju njihove klerikalno-policijske političke platforme – napisao je Kolman u statusu na Facebooku o Grmoji.

Na konferenciji su uz predsjednika SDP-a Zorana Milanovića i ostali predstavnici koalicije Hrvatska raste: predsjednica HNS-a Vesna Pusić, predsjednica Laburista Nansi Tireli i predsjednik HSU Silvano Hrelja.Ja sam u subotu rekao da mi ovo izgleda kao operacija spašavanja HDZ-a – rekao je Milanović.Podsjetio je da je GO donio odluku o nastavku pregovora s Mostom te da ne mogu s HDZ-om.To je koalicija u kojoj ima rasista, koji izražavaju neprihvatljive stavove o drugim vjerama, rasama, religijama, u kojima ima fašista, ljudi koji su optuženi za teška kaznena djela. S takvima u koaliciju nećemo – rekao je Milanović, dodajući da s tim ne bi mogao živjeti.

Ovakvi ljudi, ljevičari-pljuvači, nepristojni i arogantni, nastupaju isključivo iz vlastitih interesa. Imaju isti obrazac ponašanja, optužuju svoje političke oponente da su fašisti i nacisti ksenofobi i sl. Ovo je obrazac ponašanja koji će biti sve češći i grublji, ljevičari će po tome nadmašiti i desničare. Na ovaj način nestati će sloboda govora postati ćemo društvo iz Orwelove 1984. Zoki će biti Veliki Brat a Kolman načelnik Misaone policije.

Oznake: Milanović, Kolman, VelikiBrat, Misaona policija

Često projiciram svoju slabost na ljude oko sebe. Drugima često spočitavam ili ih optužujem za stvari koje su meni samom najveća mana. Mislio sam da sam posve liberalna osoba, osoba za totalnu demokraciju i konzumiranje svih oblika ljudskih prava koje modreno društvo mora i može omogućiti. Onda sam shvatio da sam otišao u jednu krajnost i da sam počeo biti isključiv u razgovorima s svojim suradnicima i prijateljima i da sam po nekim pitanjima pravi mali diktator. Također na pamet mi je palo kako su u povijesti postojale ili postoje društva i države koje se nazivaju ili su se nazivale „demokratskima“, npr. Demokratska Republika Koreja ili Demokratska Republika Njemačka (bivša) a primjer su anti-demokracije i isključivosti su po pitanju ljudskih prava i bilo kakvog pluralizma. Ista je priča i s „narodnim“ republikama koje su u pravilu antinarodne (primjere je suvišno nabrajati) i također isključive po svim pitanjima demokracije kao i one „demokratske“. Nažalost, po istom se principu ponašaju i ljudi kako sam na svom primjeru pojasnio u uvodu. Takvi se ljudi (priznajem i ja sam takav, ali eto nastojim se mijenjati) mogu prepoznati i pronaći u svim oblicima javnih medija (pisani, elektronički) bilo da se radi o novinarima, gostima sa kojima ti novinari razgovaraju ili ljudima koji komentiraju različite internetske portale. Čini mi se da je isključivost postala dio hrvatskog načina života koji vodi u sve veće podjele. Ovdje moram s dozom tuge priznati da u tome prednjače tzv. ljevičari i raznorazne ljevičarske udruge koji se smatraju naprednima, liberalnima, progresivnima i ne znam kako si sve tepaju. Upravo mi se čini da su oni sve suprotno plus toliko anacionalni da im je vjerojatno ime Hrvatska teška sol na ranu. Od izjednačavanja svih strana u domovinskom ratu, pokušaja proglašenja domovinskog rata „građanskim“, relativiziranje hrvatskog jezika u kontekstu njegove istovjetnosti srpskom jeziku i štošta drugog. Kakva samo etiketiranja po forumima dobivaju ljudi koji drugačije misle. Nazivaju se kamenjarima, glupanima, debilima, ustašama, klericima, ksenofobima, nacistima i fašistima. To je samo dio repertoara kojima ljevica časti svoje neistomišljenike. Daleko od toga da su domoljubni desničari bolji (uključuju i šatoraše). Možda su se oni u zadnjih dvadesetak godina toliko razmahali da su kao protureakciju proizveli ovoliki broj aktivnih ljevičara-pljuvača. Mediji koji su 80% lijevo orijentirani, nameću nam trendove mišljenja i ponašanja. Kao da je riječ o modi pa nam sugeriraju što valja i treba nositi a što ne. Tako su i određena mišljenja postala „in“ a svako drugo podložno je kritikama ljevičara-pljuvača pokazujući time zapravo svoje pravo antidemokratsko lice. Zadnji je primjer pitanje muslimana u Europi. Naravno muslimani koji su „stojećima“ dio starog kontinenta, radikalno se i drastično razlikuju od muslimana koji dolaze zadnjih godina kao imigranti. Dali u Europu treba primati muslimane? Treba i to one koji Europi trebaju kao sposobna radna snaga, a neće biti sigurnosni problem i problem za socijalni sustav. Dali treba biti human i pomoći tim ljudima koji bježe od rata i neimaštine (Afrikanci)? Apsolutno i to putem izbjegličkih logora gdje djeci treba pružiti adekvatno obrazovanje , sposobne muškarce vratiti npr. u Siriju da se bore protiv islamističkog korova, žene obrazovati i emancipirati. Tako misli 80-90% ljudi, ali problem je u medijima i spomenutim ljevičarima-pljuvačima za koje je unaprijed ovakav pristup neprihvatljiv jer polazi od obrane interesa Europe. Ja bih u tom kontekstu vjerojatno smatran nacistom i samom reinkarnacijom Adolfa Hitlera. E pa neka sam po tim mjerilima nacista. Ja ne plačem jedan dan nad izbjegličkim kolonama a drugi dan nad žrtvama Pariza koje su ubili islamisti iz tih kolona. Ja sam dosljedan i ako hoću pomoći mogu i imam kome pomoći u svojoj zgradi u svojoj ulici, u svom kvartu. Ne nosim transparentne „dobrodošli“ radi slikanja i samopromoviranja, zalažem se za red i pravo. Zašto ja kao državljanin EU moram imati dokumente kod sebe i podložana sam provjeri i legitimiranju na granicama i aerodromima. Kakav je to ekskluzivitet da muslimani izbjeglice dolaze u neku državu ne poštujući osnovna pravila te države ulazeći i prelazeći granicu gdje hoću i kako hoću. Onda se čudimo žilet žicama i ogradama.

Zapad (čitaj SAD , Francuska i V. Britanija) i same muslimanske kaste su krive za frustraciju muslimana njihovo stoljetno iskorištavanje te potpuno tehnološku i vojnu inferiornost. Zato sada muslimani (ne svi da se ogradim) kao i još neki žele ekskluzivitet i tako se ponašaju. Sve dok se ne budu ponašali kao Rimljani u Rimu, Zagrepčani u Zagrebu, Londonci u Londonu i sl. postojati će tenzije i konflikti. Sve dok Europljani ne prihvate njihov ekskluzivitet oni će se ubijati pri tome ubijajući neselektirano nevine ljude oko sebe. Prihvaćanje njihovog ekskluziviteta znači da je Europa preša granicu multikulturalnosti i ušla u zonu muslimanizacije. Ljevičari-pljuvači u tome ne vide problem, ali problem je u tome što će oni tada početi nametati svoj ekskluzivitet drugima, upravo kako je to učinio ISIS i Islamska država u Siriji i Iraku. Hvala lijepo, ja ne želim takav razvoj događa niti želim napraviti bilo kakav ustupak koji bi vodio takvom razvoju događaja koji bi se mogao odviti u sljedećih 50-70 godina. Da pojasnim što mislim pod ekskluzivitetom. Mislim na način shvaćanja života. To se može pojasniti na primjeru podrazumijevanja prava koja im ne pripadaju , ponašanja i oblačenja. Upravo 99% izbjeglica želi u Njemačku i Skandinaviju, upravo iz razloga jer misle da dolaskom u te zemlje moraju primati i živjeti od socijalne pomoći. To je naprosto tako i to im je glavna pokretačka migracijska energija, ne ulazeći u špekulacije da Saudijska Arabija , Katar i slične radikalno islamističke i terorističke države financiraju takve migracijske kanale. Također i način oblačenja nešto govori o njihovim namjerama. Što žena koja nosi burku ili nikab poručuje? Poručuje da je ona posebna, da nije kao ti i ja i da je prekrivanjem lica privilegira u odnosu na sve one koji to ne čine. Isto se odnosi i Židove koji nose kapice, ili kršćane koji nosi oko vrata križeve u prirodnoj veličini. To je prvi i osnovni vanjski znak kojim radikalno skreću pozornost na svoju različitost ne želeći biti dio domicilnog društva osim u mjeri u kojoj moraju (bliži primjer je poplava burki u Sarajevu i drugdje u BiH nakon raspada SFRJ),ali se ne libe koristiti ekonomske i socijalne benefite tog istog društva. Za takve specifičnosti postoje folklorna društva gdje se tradicija i „kulturna baština“ mogu prakticirati bez ograničenja. Posebno je stvar što je burka kao tradicija zapravo najgori oblik ponižavanja žene što je nespojivo s zapadnom kulturom i moje je mišljenje da je treba zabraniti na javnim mjestima. Ponašanje koje odaje ekskluzivitet se odnosi i na uživanje povlastica koji ostali članovi društva nemaju. Tako npr. znam da većina firmi u Njemačkoj treba imati posebnu sobu gdje se muslimani mogu klanjati i to nekoliko puta na dan. Što bi bilo kad netko tražio sobu s oltarom svetog Ante jer je to njegov omiljen svetac i eto hoće mu se moliti tri puta na dan. Pa da moj kolega hoće sobu s oltarom svetog Georgija, pa drugi koji hoće sobu sa replikom zida plača da se može moliti i sl. Kako se zalažem za sekularnu državu smatram da vjersko pravo svatko može ostvariti u mjeri kojoj to hoće unutar pripadajućih vjerskih institucija i objekata, a ne na radnom mjestu. Ekskluzivitet po ponašanju je način i simuliranje života od socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Obitelj se planira obzirom na ekonomske mogućnosti roditelja kako bi se djeci mogle pružiti neke osnove potrebe i obrazovanje neophodno za kasniji uspjeh i napredak. Kod muslimana (ne svih ponovno se moram ograditi) to nije slučaj već su djeca dijelom namijenjen za održavanje kakvog-takvog standarda, a to što će ta djeca biti neobrazovana i bez većih mogućnosti bi trebalo riješiti tako da se stvori šerijatska država u kojoj će takvi biti stupovi društva i rezati nevjernicima vratove. Zašto se muslimani koji dolaze u zadnjih 40-50 godina nisu integrirali u Europsko društvo (opet napominjem ne odnosi se na sve). Upravo zato jer se iz generacije u generaciju stvaraju generacije frustriranih i getoiziranih ljudi nesposobnih za uspjeh, a sve kao posljedica sektaške želje za ekskluzivitetom. Dakle problem je slojevit ali se ne odnosi na sve muslimane mada tekst izgleda da generaliziram. Ni u kom slučaju, to mi nije namjera. Međutim smatram da istinu ili neki aktualni trend katkad treba pogledati u oči i nazvati ga pravim imenom.
Ne pretendiram da je ovo što pišem baš 100%-tna istina ali imam pravo na svoje mišljenje. Pri tome se mogu ispričati unaprijed ako se netko našao povrijeđen, mada sam pisao na temelju činjenica i moje interpretacije istih. Puno drugih negativnih stvari vezane uz podneblje bliskog istoka i sjeverozapadne Afrike (seksualne frustracije, način poimanja demokracije, mentalitet, radne navike i sl.) stvari nisam spomenuo, ali i bez njih će se naći dovoljno ljevičara-pljuvača koji bi me na Goli otok i za koje sam samo retardirani svjedok vremena i događaja koji se drznuo stvoriti svoj vlastiti zaključak mimo svakodnevnog ljevičarskog pranja mozga . Predviđam da će sa vremenom u Europi, ljevičari- pljuvači politički narasti u tolikoj mjeri da će svojim odlukama i ponašanjem dovesti u pitanje identitet i opstojnost same Europe te na taj način dovesti u pitanje načina života kakvog danas poznajemo. Dali imamo zmiju u njedrima koja će slabu i dekadentnu Europu baciti na koljena ostaje da vidimo. Dali će SAD i Rusija po treći put spašavati Europu ostaje za sada teško odgovorljivo pitanje ali i takav scenarij je izgledan. Po meni je najrealnije to da će ljevičarski fašisti kao reakciju svojih političkih odluka proizvesti još politički jače desničarske naciste, a onda bi se mogao dogoditi sukob epskih razmjera (i civilizacijski i ideološki) nakon kojeg ništa više neće biti isto. Sve je nekako počelo u Francuskoj, od tamo bi se moglo proširiti na cijelu Europu i svijet. Možda smo svjedoci početka takvih događanja.

Oznake: ljevičari, Desničari, mulimani, fašisti, nacisti

Zašto Hrvatska nije Njemačka?, zašto Hrvatska nije Austrija?, Zašto Hrvatska nije Švicarska ili Danska ili Kalifornija? Vrlo jednostavno jer je Hrvatska, Hrvatska sa svim svojim manama i prednostima, svojim specifičnostima, svojim mentalnim sklopom, svojim BDP-om, kulturom, sociološkim i svakakvim drugim mjerljivim kriterijima koje jedno društvo/državu/naciju razlikuje od druge. Koliko država mora biti bogata da ne ovisi o ugljikovodicima? Jakkooo bogata. Ali što vrijedi činjenica da se i bogate zemlje ne odriču različitih izvora energenata uključujući i nuklearnu energiju, kada naši sveznajući stručnjaci misle da Hrvatska može biti energetski gledano npr. Kalifornija . Pa zar je moguće da stručnjaci iz Mosta nešto pročitaju na internetu i misle da je to automatski primjenjivo i u Hrvatskoj jer lijepo zvuči i izgleda.

Spomenuti Slaven Dobrović u postu „Božo Petrov zvani Pub“ inače glavni pregovarač Mosta, rođen je Zadru, otac sedmero djece, sveučilišni profesor i rekao bih bez vrijeđanja priučeni stručnjak za gospodarenje otpadom. U spomenutom postu sam naveo kako sam baš prije desetak i više godina počeo raditi na prvom cenntru za gospodarenje otpadom i projektnoj dokumentaciji za sanaciju nekoliko većih odlagališta otpada. Landfill Diretiva ili ti Direktiva o otpadu mi je bila sveto pismo. Sve što smo napravili, slali smo u Brodaraski institut tj. spomenutom kolegi dr.sc.Slavenu Dobroviću na odobrenje. Naime, njegov matični fakultet (sa kojeg je Nikola Ružinski došao na mjesto državnog tajnika) je imao ugovor ili neki drugi poslovni ili pravni odnos sa Ministarstvom zaštite okoliša ili Fondom za zaštitu okoliša pa je sva studijska dokumentacija išla na spomenuto odobrenje (za što su se plaćali neki novci) u smislu usklađenosti takve dokumentacije sa zakonskim propisima. Znam da tada nisam mogao naći poveznicu, referenece ili neko logično objašnjenje zašto baš na Strojarski fakultet i zašto baš kolegi Dobroviću osim činjenice da je državni tajnik Ružinski dolazio sa tog fakulteta. Istine radi, Slaven Dobrović je bio ugodan suradnik i ne sjećam se da je bilo kakvih problema. Danas sam uvjeren da je tada od nekoliko naših projektantskih kuća puno naučio o gospodarenju otpadom i da mu je to vrijedilo više od završenog fakulteta i stečene titule doktora znanosti. Slaven Dobrović je bez sumnje to znanje nadograđivao ali samo na razini enciklopedijkog znanja i na razini proučavanja „Case Study-a“. Štoviše postavši beskompromisni protivnih termičke obrade otpada i pristalica odvojenog prikupljanja otpada na mjestu nastanka na način da se sve odvojeno prikupi, prešao je granicu koja dobrog znastvenika ili inženjera dijeli od fanatičnog aktivista neke udruge za zaštitu okoliša. Modeli koji su primjenjivi u San Francisku ili nekom selu u Švedskoj ili italiji ne moraju biti i nužno primjenjivi modeli u Republici Hrvatskoj. Problem je kad netko nađe neki podataka ili članak na interentu i uzima ga zdravo za gotovo, ali istovremeno ne vjeruje niti jednom stručnjaku u hrvatskoj koji radi studiju utjecaja na okoliš ili neki drugi projekt. Eto Slaven Dobrović, želi da ubuduće takve Studije ne rade ovlaštenici Ministarstva zaštite okoliša već neka agencija (državna) u kojoj će on kao izvršna vlast imati utjecaj. Slaven Dobrović dobro razumije teoretske postavke sustava gospodarenja otpadom, hijerarhiju gospodarenja otpadom, ali ima problem u intepretaciji odredbi Waste Direktive ili Direktive o otpadu i truba je što se tiče ekonomike sustava gospodarenja otpadom. Ima on za sve svoju priču ali ga stvarnost i praksa demantira. Ne bi htio da Slaven Dobrović ostane upućen po rasturanju sustava (ako bude u izvršnoj vlasti) već po tome da Hrvatska dobije jednostavan, održiv i što je moguće jeftinji sustav gospodarenja otpadom. Baš onakav sustav kakav mu je svojedobno u jednoj TV emisiji profesorski objasnio Viktor Simončič, stari i iskusni vuk, čovjek od prakse ne samo u Hrvtakoj već i Sloveniji i drugim zemljama EU. Međutim, za sada se čini da Slaven Dobrović krivo intepretirajući Waste Direktivu misli da se u Hrvatskoj može i treba odvojeno prikupiti najmanje 70% otpada na mjestu nastanka. Ja mu toplom preporučam još jedno čitanje Odluke Komisije br. 2011/753/EU o postizanju ciljeva u gospodarenju komunalnim otpadom. Da Slavene nitko ne kaže da moramo odvojeno prikupiti 70%, ni 50%, ni 20% ni 1% već kaže da je cilj 2020 reciklirati i ponovno upotrijebiti 50% od ukupne količine otpada vezano uz staklo, papir, plastiku i metale. E sada treba vidjeti kako to najjeftinije i najpraktičnije izvesti, a o tom govori spomenuta Odluka Komisije. Realno sagledavajući stvari, sasvim je izvjesno da će trebati proći još dosta vremena da se uspostavi bezdeponijski koncept odnonso uspostavi cirkularno gospodarstvo koje će rješiti problem nastanka otpada. Do tada ćemo morati graditi centre i odlagališta. Naprosto to je realnost još jedno određeno vrijeme i što to prije Slaven Dobrović shvati prije ćemo uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom i plaćati manje penale EU komisiji, naravo za slučaj da Most bude dio buduće vlade.

Oznake: gospodarenje otpadom Waste direktiva landfill dire

Industrijska razvijenost i industrijski razvoj ne mora biti nužno suprotstavljen zahtjevima za čistiji okoliš, jer su najrazvijenije i najbogatije zemlje u pravilu i ekološki najosvještenije sa strogim kriterijima zaštite okoliša. Zato svaka takva država ima diverzificirane energetske izvore i to je temelj svake logične politike koja teži što većoj energetskoj neovisnosti. Most se u pregovorima oko formiranja nove vlade opredijelio na izradu nove energetske strategije, ne objašnjavajući zašto baš treba nova strategija.

Mostovi zahtjevi koje postavljaju u području energetike nemaju jasno određen i postavljen koncept ali to si mogu dozvoliti jer su u prilici da postavlja uvjete pa makar oni bile bez sadržaja zamotane u celofan brige za gospodarstvo i socijalu, želje za nezavisnim stručnjacima i transparentnom javnom raspravom u donošenju nove energetske strategije. Već ovakav pristup u kojeg karakteriziraju floskule (vidi prijedlog rješenja u tablici gore) govori da autor ove Mostove smjernice barata problematikom na generalan, uopćen način te čak i u tome uspijeva biti kontradiktoran. Kao i u mnogim drugim primjerima, tako se i po pitanju energetike vidi aktivistički pristup i favoriziranje popularnih tema kao što su i obnovljivi izvori energije. Ciljevi za udjele obnovljivih izvora su definirani i treba ih težiti ostvariti u zadanim rokovima i kao takve ih je trebalo naglasiti. Govoriti o jeftinijoj energiji kao socijalnoj kategoriji, a istovremeno iste financirati na račun građana i gospodarstva je licemjerno. Naime, cijena energije iz obnovljivih izvora je oko tri puta skuplja od postojećih klasičnih izvora. Svi znamo da u nekoj mjeri treba poticati obnovljive izvore energije, ali treba reći na koji način jer je postojeći nepošten i neodrživ. Budući da obnovljivi izvori energije ne mogu biti tržišno konkurentni, zasigurno će još jedno izvjesno vrijeme biti subvencionirani i na taj način povlašteni dio energetskog sektora u kojem će neki i to uglavnom strani investitori dobro zaraditi. Nadalje pitam se kakva bi to energetika u službi gospodarstva trebala biti nametanjem moratorija npr. na izgradnju termoelektrana koje sve države EU imaju i nikad ih neće odreći bar dok ovise o ruskom plinu ili nemaju nuklearna postrojenja kao sigurni i poudani izvor električne energije. Dali je gradnja nuklearne elektrane u hrvatskoj tabu ili legitimna opcija za razmatranje ? Nije samo u pitanju energetski sektor HEP-a, što je s rafinerijama dali ćemo njim zabraniti korištenje rafinerijskog plina, lož ulja, koksa?
Posebno je upečatljivo traženje neovisnih stručnjaka za izradu buduće strategije. Zahtjev u maniri najekstremnijih ekoloških udruga. Što to u krajnjoj liniji definira neovisnog stručnjaka koji bi radili energetsku strategiju? Dali su postojeću radili ovisni stručnjaci? Dali je neka pravna ili fizička osoba koja se zalaže za tehnologije obnovljivih izvora neovisna?, kako prepoznati da nije financiran od nekih lobija itd. Dakle umjesto deklarativnog i općeg pristupa, Most je mogao bar na pola A4 stranice dati konkretne i jasne smjernice kako i što se očekuje od nove Strategije , ako je uopće u ovom trenutku treba i raditi. No, tome nije ni čudo jer su svi Mostovi zahtjevi u energetici i zaštiti okoliša zgurani zbrda-zdola. Hrvatska ima energetsku strategiju i to relativno dobru energetsku strategiju koju treba primijeniti i modificirati u mjeri kojoj to zahtjeva eventualan promjena zakonske regulative, međunarodni ugovori, a prije svega energetsko stanje i energetske potrebe u Hrvatskoj. Do sada nije bilo takvih promjena, a ostaje za vidjeti što će donijeti strategija nisko ugljičnog razvoja Hrvatske i kakav utjecaj će imati među ostalim i na sektor proizvodnje energije.
Odgovor Domoljubne koalicije je takav da naravno pristaje ne prijedlog rješenja, ali svojim odgovorom pokazuje Mostu da daleko dublje poznaje ovu problematiku i da ga nije moguće riješiti niti u prvom kvartalu 2016 niti po redoslijedu kako se to može iščitati iz smjernica Mosta. Sa pravom ukazuje na činjenicu da prije energetske strategije treba izraditi gospodarsku strategiju čiji će rezultati biti ulazni podaci za budući energetski koncept. Koalicija Hrvatska raste daje kraći odgovor navodeći samo taksativno šti bi ta energetska strategija trebala obuhvaćati, bez dublje analize. Dojam je da znaju što znači i što prethodi jednoj pravoj energetskoj strategiji ali su svojim odgovorom htjeli traženje Mosta „skinuti“ sa dnevnog reda. Tko je pisao odgovor sigurno je pomislio, ajde neka im bude.

Oznake: energetska strategija, most, Domoljubna koalicija, Hrvatska raste

Politička trakavica oko formiranja nove vlade traje i traje. Zapravo mi nije jasno u čemu je problem budući su i Domoljubna koalicija i koalicija Hrvatska raste pristali praktički na sve uvjete i ucjene MOSTA. Namjerno kažem ucjene, jer ovo što MOST sada radi prelazi u sferu ucjenjivanja što je zapravo posljedica njihove nehomogenosti i nemogućnosti da donesu konačnu odluku o koalicijskom partneru. Naime, kakvu god odluku donesu u smislu koaliranja doći će do njihovog daljnjeg osipanja. Zato je izglednije da imamo staru novu, najnesposobniju vladu u hrvatskoj povijesti na čelu s najbahatijim i najlijenijim premijerom (zovem ga od milja Mali Krljo) jer mu logično treba manje MOST-vaca za postizanje nužne većine. Po do sada viđenom, ako se ovoj vladi priključe i neki MOSTOVCI- mogli bismo umjesto reformi i boljeg standarda imati potpunu konfuziju, blokadu i nepovratno izgubljeno vrijeme za bolje sutra. Naime, sve više mi se čini da se neki ključni ili bolje rečeno istaknutiji MOSTOV-ci zapravo ponašaju kao tipični uhljebi, situirani po fakultetima, općinama, gradovima i drugim državnim istitucijama. Sa jedne strane u MOST-u imamo profesorski intelektualni kadar uglavnom sa usvojenim enciklopedijskim znanjem kojeg stavljaju ispred stvarnosti, znanja struke i interdisciplinarnog inženjerskog pristupa. Njihovi staovi odražavaju njihovo ponašanje koje više liči na ponašanje nekog aktivista koji po običaju misli da uvijek ima pravo i da je baš njegov pristup najbolji ma o čemu bila riječ. Zato je i izmišljena demokracija da svatko pa i onaj najgluplji može najpametnijem reći da je glup. Sa druge strane MOST-ovce krase „lokalci“ načelnici i gradonačelnici koji su već sada pokazali da je za njih vođenje države ili ministarstva daleko veći zalogaj od vođenja neke općine i da oni taj zalog ne mogu progutati. Kažu mi neki poznanici, načelnici općina kako je neku Općinu ili manji Grad zapravo lako izvući iz krize, obustaviš nekoliko projekata i dogodine si sa proračunom u plusu. Ako imaš neke dobre veze (uglavnom političke) onda Hrvatske vode ili raznorazni Fondovi i Agenciju uvijek mogu škronuti par stotina tisuća za pokriti proračunsku rupu. Slušajući hvalospjeve o Boži Petrovu (od milja, Boža zvani Pub) ne mogu se načuditi njegovoj sposobnosti vođenja Grada Metkovića. Sada taj Grad ima uredan proračun, bez dugova i u tom Gradu baš sve funkcionira kako treba. Za malo bolje poznavatelje lokalnih hrvatskih prilika, već 25 godina svaka općina ili Grad u Istri ili sjeverozapadnoj Hrvatskoj tako funkcionira što se podrazumjeva kao normalno i nitko od toga ne radi posebnu priču. Međutim kada Božo učini da Grad kojeg vodi funkcionira normalno onda ga za takav pothvat po mišljenju dijela birača i Malog Krlje treba nagraditi mjestom u saboru odnosno mjestom predsjednika sabora. Mogla bi se primjeniti i malo preformulirati ona Orwelova: gradonačelnici i načelnici su jednaki a neki su jednakiji od drugih. Ništa nisu bolji ni odmetnuti MOST-ovci, narodski rečeno ista priča drugo naizgled liberalnije pakiranje. Oni su također primjer i dokaz koliko je hrvatska politika kontaminirana shvaćanjem politike kao biznis a ne služenje općem dobru. Znam profesore koji se bave znanošću, pravom i istinskom znanošću i k tome još drže predavanja, ispite, i sl. te kažu da bi teško mogli naći dodatno vrijeme za bavljenje politikom. Naravno u suprotnom je sve moguće, a dokaz su neke saborske zatupnice HRID-i. Doktori u hrvatskoj politici su druga priča i zaslužuju posebnu opservaciju. Što se dijela njih tiče jedno je sigurno, idu linijom manjeg otopra odnonso tamo gdje se za manje rada može više zaraditi. Samo je Zdravko Tomac napravio radikalniji politički preobrat od Drage Prgometa. Taj sitni, prefrigani i riječiti manipulator u džepu ima zasigurno još koju zastavicu, mislim da znam i boju te zastavice koju će izvući u pravom trenu te od konzervativnog HDZ-ovca, preko liberalnog HRID-ovca postati socijaldemokratski SDP-ovac. Kameleon svih kameleona. Za one druge doktore u Hrvatskoj koji časno rade svoj posao, Stipe Petrina također jedan od MOST-ovih odmetnika bio bi idealan „pokusni kunić“ za promatranje i širu psiho-sociološku analizu ljudskog karaktera i ponašanja. No meni su posebno dragi naši sveučilišni profesori posebice onih koji se ponašaju u maniri sveznajućih aktivista. Jedan takav je bio i glavni MOST-ov pregovarač za okoliš je prof. Dr.sc. Slaven Doibrović. Ovde ću se skoncentrirati na područje okoliša budući da se cijeli svoj dosadašnji radni vijek bavim projektima zaštite okoliša te poznajem regulativu, aktualne projekte, obaveze države, institucionalni okvir i mogu reći da poznajem iz prve ruke funkcioniranje sustava. Još prije 10-tak i više godina, u području zaštite okoliša posebice u sektoru gospodarenja otpadom slušala se riječ stručnjaka i stvoren je kakav takav temelj da se stvari pokrenu s mrtve točke i pokrenule su se. Deset godina poslije imamo najmanje 4.000.000,0 stručnjaka posebice onih za otpad i stvari se ne kreće željenim tempom. Pitanje je zašto, a odovor je jednostavan, nije da ih nema ali pravi stručnjaci danas teško dolaze do izražaja i u priliku da donose konačne odluke. Zaposlena je u državnim institucijama hrpa mladih ljudi koji lijepo bez naglaska pričaju engleski, ali zato tehničke tekstove prevode gore od Google translatora. Politički uhljebi su posebna priča, sjatilo se svega i svašta u tim fondovima i agencijama toliko da mi je muka toga kad se prisjetim nekih „likova“ a kamoli o tome pisati. Zaintersirana javnost, tj. raznorazne udruge su redovito po „defaultu“ protiv svega i uglavnom dobivaju dobru medijsku pažnju a neki od toga dobro žive koristeći raznorazne međunarodne izvore financiranja a naravno ima i toga da su dio lobija koje opet netko finacira. Ima i iskrenih zanesenjaka koji zaista žele dobro i imaju aserativan pristup. Ipak je dojam kako velika većina zapavo nema pametnijeg posla doli se svađati sa strukom (kako smo to rekli ranije zato je demokracija i izmišljena). Da stvar bude gora, mi smo obično katolici veći od Pape pa preuzimamo obveze koje možda u pregovorima sa EU nismo trebali na taj način i u tom rokovima prihvatiti. Kada je u pitanju otpad sigurno smo u pregovorima kojih očigledno nije bilo prihvaćali sve tako da je bivši tajnik Nikola Ružinski, inače mentor spomenutom kolegi Dobroviću potpisivao sve i svašta, pa i to da Hrvatska 2018 mora imati uređeni sustav gospodarenja otpadom kao najbogatije i najrazvijenije EU države. Znalo se da je npr. Austriji, Njemačkoj, Italiji i nekim drugim državama trebalo više od 20 godina da dođu po pitanju postupanja s otpadom na razinu na kojoj se danas nalaze. Mi Hrvati mislimo da smo bolji od drugih pa smo to skratili na 5-6 godina. Ali nije samo u pitanju vrijeme, u pitanju su mnogo složenije stvari poput mentalnog sklopa i ništa manje bitno pitanje koliko novaca imamo za izgradnju potrebne infratsrukture. Hratska je deficitarna u oba ova pitanja i zato je trebalo više vremena i za promjenu ponašanja, usvajanje određenih navika i za kakvu takvu akaumulaciju novca da ne ovisimo o razniraznim EU fondovima kojima ćemo finacirati zatvaranje odlagališta otpada. Ti novci su mogli otići u druge, pametnije svrhe, a da je bilo tako možda 107.000 tisuća mladih ne bi otišli iz lijepe naše. Ali uzroke onog što se danas događa treba tražiti u onom što se događalo prije desetak i više godina, ali o tome u sljedećem pisanju.

Oznake: Božo Petrov; Ekologija, Slaven Dobrović, most, Drago Prgomet, Stipe Petrina